SVETISLAV BASARA

FAMOZNO: BUJKE UJEO PSA

Foto: Kurir
Veliki su ovo dani za analitičke proser-efendije, vrače-pogađače i davače podrške (svih čaršija i boja).

To su, u neku ruku i dani Čede Antića - ako se ovako nastavi, moglo bi to prerasti i u mesec Čede Antića - koji sa amvona Rotopalanačkog portala studentariji nedremano (i pro bono) ukazuje na štete od protesta po univerzitetsku istoriju i život.

Konfuzija je opšta (a kad nije, rekao bi onaj naš cinik), a konfuzna vremena su dušu dala za fake newsove iz „obično dobro obaveštenih izvora“ i širenje fantastičnih glasina, od kojih se one najfantastičnije ponekad obistine.

U subotu su, recimo, na moj viber stigle dve breaking news glasine. Glasina 1. „Vučić pobegao u Rusiju“ i glasina 2: „Direktoru emeritusu, bivšem Bujketu, ove nedelje će biti data neopoziva ostavka“. Ova druga spada u kategoriju fantastičnih glasina koje se mogu obistiniti.

Novinarsko-zanatski gledano, glasina: „Bujektu će biti data nepoziva ostavka“ jeste glasina tipa „pas ujeo čoveka“ - dakle luk i voda - glasina tipa „Bujke - pardon, čovek - ujeo psa“ glasila bi ovako: „Nezadovoljan izveštavanjem Javnog servisa, čiji je direktor, bivši Bujke podneo neopozivu ostavku.“

Bilo je još koječega tokom vikenda. Tako je, npr. tehnički Vučević na nekoj SNS tribini najavio da bi SNS mogao upriličiti kontramiting na mestu protestnog vikend-zločina u Novom Sadu. Iako odluka nije na njemu, toplo mu ne bih preporučio da to čini. A zašto? Ako tehnički hoće da čuje razloge, morao bi platiti consulting. Cena? Prava sitnica, što reko Sir Oliver iz stripa „Alan Ford“.

U čitavo zamešateljstvo su se - svaka na svoj način, svaka sa svoje strane sveta i svaka sa svojim „predznakom“ - umešale i dve davačice podrške, dve dive, da ne kažem baš dve pevaljke. Na domaćoj sceni Karleuša, na međunarodnoj Madona. Prvopomenuta ja udarila u tanke kosovskozavetne žice, pak je na nekoj društvenoj mreži zapandrčila sledeću motivacionu poruku: „Studenti, kad krećete na Kosovo? Ginu braća Srbi tamo. Idemo svi.“

Madona je - kao da je naslutila važnost nacionalnog jedinstva u srpskoj istoriji i životu - studentariju podržala porukom: „Power of Unity“. Madonina „jaka poruka“ je, za razliku od Karleušine - koja je najstrašnije isponapušavana na društvenim mrežama - naišla na topao prijem u studentskoj javnosti.

Kao što sam višekratno skretao pažnju, tj. džaba krečio, politički imaginarijum - „kosovski zavet, vidovdanska etika, duhovna vertikala, srpske svetinje“ itd. - naprosto više „ne radi“, u narkomanskom značenju „ne radi“. Mnogi bi - šta mnogi, najmanje 85% populacije - hteli da i dalje radi, ali više ne radi onako kako zbog preterane upotrebe „ne rade“ antibiotici ili onako kako auto stane kad nestane benzina.
Ne trebaju nam u ovom trenutku ni neokaljana lica, ni Krivokapić, ni Stanivuković, treba nam postupna izgradnja ideološki neutralne države odvojene i od crkve i od stranaka, ali to će - ako se u međuvremenu ne dogodi neki pičvajz - biti tema naše sutrašnje kolumne.